Bilo je svakakvih reakcija na ovo pismo, nekom se svidjelo, a nekom ne....
Dodjela diploma je bila 11.06.2008. god u KSC-u! Pismo generacije je procitala Alma Hajic, a autor pisma generacije je Emina Zec :))
Sto bi direktor rekao jos nekoliko statistickih podataka od 128 ucenika 32 ucenika su oslobodjena polaganja mature, jer su od prvog do cetvrtog razreda bili odlicni :) Od 128 ucenika 41. generacije maturanata Gimnazije Bugojno 8 je ucenika generacije i to:
ADNAN DUREK, da ga ne bi kojim slucajem zaboravili :P
Sanja Busatlic
Majda Islamovic
Sejla Heljo
Emina Fazlibegovic
Lejla Hadziahmetovic
Alma Hajic
Mirnesa Curic
PISMO GENERACIJE
Ne zelim vam pricati o tome kako je biti maturant.
Ne zelim vam pricati o tome, jer biti maturant nije nista drugo do shvatiti da je jos jedno poglavlje zivota zavrseno, biti maturant je ozvaniciti jos jedan kraj, ali ipak, biti maturant je jedan od najljepsih,ako ne i najljepsi osjecaj u zivotu.
Ali, kako rekoh, ne zelim, ali moram pricati o tome.
Radost koju sad osjecam, prevelika je da ju ostavim samo za sebe.
I kad bi mogli poklanjati radost, ova bi bila jedinstvena i svi bi je objerucke prihvatili.
Ali, ni o tome ne bih da vam pricam.
Radije, pricat cu o tome kako je biti ucenik gimnazije.
Mnogi od vas znaju, i razumjeti ce moj nedostatak rijeci.
Nadam se, jer ovo je prvi i jedini put da ja pricam ovo pismo generaciji.
Do sada, uvijek smo ga slusali.
Sad je red na nas da mi vama pricamo.
Proslo nas je mnogo toga, od glavobolja kontrolnih radova i testova, umora od viska casova, do radosti posljednjeg zvona.
I sve 4 godine smo samo zeljeli ono posljednje zvono, nakon kog bi se razbjezali kao djeca.
A onda, doista je zazvonilo i posljednje zvono.
Tad smo shvatili, vrata gimnazije se zatvaraju, ovog puta iza nas.
Tad smo pozeljeli cuti zvuk zvona, nebitno prvog ili posljednjeg, ali to zvono ce nastaviti da zvoni drugim djacima.
Za nas zvone druga, veca zvona.
Zbog tog, pismo moje generacije posvecujem novim generacijama.
Njima zelim da shvate da prica kako je gimnazijsko doba ono najljepse, nije samo prica.
Zelim im da naprave sve bolje od nas, i da s manje gresaka zavrse gimanziju.
Napokon, zelim im da osjete istu ovu radost, koju osjecamo mi sada.
A nama, draga moja generacijo, zelim da pronadjete prava vrata na koja cete zakucati, i zelim da vam se sirom otvore.
Zelim nam da nikad ne zaboravite ovaj dan i da se, u trenu kad bacimo kape, sjetimo samo onog lijepog sto smo prozivjetli ovdje.
Zaboravimo lose, jer dobra srca ne mogu biti zlopamtila.
Nasim dragim profesorima zelim jos puno dobrih generacija.
Bez lazne skromnosti, ni mi nismo bili bas losi, ali vam zelim jos mnogo, mnogo bolje ucenike.
Uz sav vas trud i zalaganje, mislim da ste zasluzili da i dalje poducavate ljude zeljne znanja, i da pricate samo onima koji zele slusati.
Draga generacijo, zelim nam da uvijek budemo generacija, cak i ako neki uzlete, a drugi potonu, da se sjetimo da smo nekad bili skolski drugovi.
Rekoh, ne zelim pricati o tome kako je biti maturant.
Oni koji su to bili, to sigurno pamte.
Oni koji nisu, saznat ce.
A sad, zelim nam srecu u vodama buducnosti, uz tople zahvale nasim profesorima, da ovaj dan uvijek pamtimo.
SRETNO GENERACIJO!!!